Ove godine sam se posle 2019. vratio na trku na kojoj sam učestvovao dva puta, i koja je moja prva planinska trka.

Avgustovski termin mi je odgovarao da zadržim tempo od jedne trke mesečno, a odlazak na Kopaonik ostaje odlična prilika za par letnjih dana na planini sa porodicom.

Nakon trke Dva vrha Čačka i uspešno sanirane povrede zbog koje sam propustio deo juna i veći deo jula, avgust sam dočekao zdrav i spreman za novi blok treninga koji bi trebao da se završi ljubljanskim maratonom, krajem oktobra.

Ceo avgust sam trčao po planu, pa je trka na Kopaoniku dobro došla kao odličan trening i test. Kao i prethodna dva puta prijavio sam se za distancu od 15 km.

Trka

Prvo iznenađenje i novina je što je start i cilj trke pomeren iz kruga Konaka u dolinu sportova, na po mom mišljenu znatno bolji i prirodniji ambijent za trail trku.

Cilj je bio da popravim plasman od prethodne trke.

Trasa je bila prilično drugačija i tehnički zahtevnija od one koju pamtim od ranije. Trčali smo po raznovrsnim terenima - livadama, kamenjaru, utabanim planinskim stazama, malim delom po asflatu, šumi…

Nova trasa mi se jako dopada, a trku čini atraktivnijom i zanimljivijom za trčanje.

Novina je deo sa visokom travom i borovnicama kroz koje se protrčava pa je oprez potreban u svakom trenutku. Taj deo mi je bio posebno naporan jer je bilo potrebno više podizati kolena, što je trčanje i kretanje činilo napornijim. U suprotnom bi noge ostale lako zapetljane u čvrste stabljike borovnica, a padovi bi bili neminovni. Srećom nisam imao takve situacije.

Elevacija je slična kao prethodnih godina. Prvih deset kilometara je moguće trčati nešto brže, dok su poslednjih pet strmiji i zahtevniji.

Trčali smo kroz predele koji su mi do sada bili nepoznati, pa je delom trka pre podsećala na neki skyrunning nego na klasičan trejl.

Trasa je bila besprekorno obeležena, tako da su šanse da se skrene sa puta prilično male. Rekao bih da je u tom smislu ovo bio domaći zadatak za druge organizatore.

I vremenski uslovi su dobro poslužili. Imali smo jako lep i prijatan, na momente i previše topao sunčani dan. Ipak smo mi trkači imali sreću jer su se samo dan kasnije na biciklističkoj trci takmičari mučili kroz vodu i blato, na nimalo prijatnoj temperaturi i maglovitoj planini.

Moj nastup je prošao prilično dobro. Osim poslednjih par kilometara kada sam usporio, zadovoljan sam. Utisak je da sam na kraju ipak morao malo bolje da pretrčim tu poslednju deonicu. Na kraju, i formalni cilj je ostvaren jer sam bio 20., što je bolji plasman od mog prethodnog nastupa.

Za razliku od prethodnih godina, ove godine nije bilo ručka za takmičare. Učesnički paket je standardan za domaće trke, sa aktivnom majicom i par poklona sponzora. Ono što se razlikuje od prethodnih godina je znatno bolja medalja.

Sveukupni utisak je da je trka napredovala

Moram priznati da sam prijatno iznenađen. Napredak u odnosu na ranije trke je jasno vidljiv u svim segmentima. Rekao bih da je trka nivo iznad drugih trejl događaja na kojima sam bio.

Idemo dalje, Ljubljana se približava, a u međuvremenu i čačanski polumaraton.