Jedna od najiščekivanijih trka ove godine, naročito među čačanskim trkačima bila je trka Dva vrha u Ovčar banji.

Na nekin način sam u dešavanja i delom u organizaciju bio uključen od samog početka, kada su mi, u oktrobru 2020. idejni tvorci i organizatori Jovan i Nebojša saopštili da planiraju prvi ozbiljan trail u našem kraju - ni manje ni više nego trku Dva vrha - Ovčar i Kablar.

Događaj je podrazumevao dve trke - Dva vrha (30 km ) i Kablar (12 km).

Nakon početne euforije shvatio sam težinu poduhvata da se osvoje oba vrha. Da ne bude zabune - iz centra Ovčar banje se trči na vrh Kablara (887 m), nazad u Banju, a onda na vrh Ovčara (985 m), pa opet nazad. Pravi letnji rolerkoster. To mi je, obzirom na moje skromno trejl iskustvo zvučalo toliko ozbiljno da sam odlučio da se neću zaleteti na oba vrha i da ću se ove godine prijaviti za samo jedan - Kablar, odnosno za kraću distancu.

Trkačka 2021. je tekla neobično i imao sam više trejl nego uličnih trka. Možda sam mogao da se oprobam na oba vrha, ali samu trku nisam dočekao u baš sjajnom raspoloženju. Dve nedelje nakon beogradskog maratona pojavio se problem sa desnim kolenom, zbog čega sam trčao minimalno ili nimalo punih šest nedelja. Prilično frustrirajuća situacija dovoljna da me spreči da se spremim kako sam želeo. Zbog toga je ranija odluka da trčim samo jedan vrh - Kablar sada izgledala kao jedina moguća i prava opcija za mene.

Pred trku nisam imao prevelika očekivanja - povreda, nedostatak treninga, najvrelije leto ikada…

Zanimljivo je da mi je ovo bila prva prilika ikada da trčim uz i niz Kablar, gde sam pešačio nekoliko puta, a poslednji put sedam dana pre beogradskog maratona.

Događaj je privukao dosta trkača, tako da je atmosfera u odličnom ambijentu Ovčar Banje bila na vrhunskom nivou.

Trka dva vrha - Kablar

Što se samog trčanja tiče, uspon uz Kablar je naravno bio težak, uz dosta sporog trčanja i pešačenja. Okrepa nadomak vrha jedna od boljih - kriška lubenice mi odavno nije toliko prijala. Sama staza mi se činila teža i tehnički zahtevnija nego inače. Predpostavljam da je kiša sprala zamlju i lišće pa je bilo prilično oštrog kamenja i jaruga. Ili je utisak za vreme trčanja jednostavno drugačiji, jer sve se dešava znatno brže.

Nakon osvajanja vrha, brzo sam se spustio i usput prestigao nekoliko takmičara ispred sebe. Markacija je bila dobra, mada je mogla biti uočljivija i to je ispostaviće se jedina manja zamerka koju imam. Trečeći nizbrdo čak sam postigao i svoj lični rezultat na deonici od 1 km. Neobično. Najbitnije je da nisam imao velikih problema sa kolenom, pa sam na kraju završio kao 6. na cilju, što je ispostavilo se, najbolji plasman koji sam postigao na nekoj trci. Četvrti mi je bežao 50 sekundi i on bi možda bio dostižan u nekim boljim okolnostima…

Na kraju se sve nekako brzo završilo.

Dva vrha Čačka

Organizatori zaslužuju samo pohvale. Uz male korekcije, ova trka ima potencijal da traje dugo i postane tradicionalna. Utisak sa staze je odličan. Okrepa, hrana, osveženje i sadržaj nakon trke - čista desetka!

Kao uspomena mi ostaje medalja koju sam ja osmislio, super celodnevno druženje i pravo trkačko obeležje - crn nokat na palcu desne noge koji ću verovatno dugo nositi.