Razmišljao sam kako da počnem ovaj tekst. Da li naslov treba da bude da je polumaraton u Velikom Gradištu, koji je održan početkom marta 2021. nova definicija jakog vetra i ekstremnih uslova za trčanje?

Jak vetar je definitivno jedno od obeležja ove trke, ali i ovog dela Srbije, ali ipak nije glavni utisak tog martovskog dana.

Prva trka u 2021.

U 2021. smo ušli sa istom neizvesnošću sa kojom smo završili prošlu godinu. Sve što se tiče održavanja trka i okupljanja većeg broja ljudi je i dalje vrlo problematično i izazovno za organizatore.

Moja trkačka godina, barem što se trka tiče, trebala je da počne u Sarajevu, na Unusual maratonu u januaru, ali me neizvesnost oko prelaska granice, ulaska u BiH, povratka u Srbiju… naterala da ipak odustanem od učešća.

Nova šansa za prvu trku je bio polumaraton Srebrno jezero. Iako se lako moglo dogoditi da trka bude otkazana, jer smo do poslednjeg dana pratili saopštenja i odluke kriznog štaba, trkači su ipak imali sreće.

Čačak trči

Na trku sam prvi put otišao organizovano sa ostalim trkačima iz Čačka. Naša skromna trkačka zajednica nastavlja da raste i napreduje.

Čačak trči na polumaratonu Srebrno jezero 2021.

Trka

Volim kada po prvi put posetim neki grad. Put do Velikog Gradišta je bio lagan, a sam grad otprilike ono što sam očekivao - mali i miran gradić na obali Dunava, neposredno u blizini poznate turističke destinacije - Srebrnog jezera.

Stigli smo, preuzeli startne pakete i čekali početak. Startni paket skroman, ali u skladu sa cenom startnine (500-600 din).

Prilikom presvlačenja sam primetio da je broj štampan na debelom, plastificiranom kartonu, što mi je delovalo nesvakidašnje.

Odradio sam nekakvo zagrevanje, sa malo dinamičkih vežbi i u poslednji čas odlučio da ću zbog vetra ipak nositi dugačku majicu i rukavice. Osim jakog vetra, vreme je bilo idealno.

Moja trka

Nisam imao poseban cilj za ovaj polumaraton. Nakon prošlog novembra i maratona, imao sam par meseci isključivo vrlo laganog trčanja. Pre ovog polumaratona imao sam svega dva tempo treninga i dva treninga intervala. Očekivanja mi nisu bila prevelika, ali sam bio siguran da mogu da trčim tempom od oko 4:30 min/km, što bi trebalo da bude dovoljno za polumaraton od 1:35h.

Krenuo sam sporije, oprezno. Prvi deo trčao se uz Dunav, pešačkom stazom sa betonskim pločama, koja nije naročito široka, pa je oprez na tom delu dobro došao.

Zbog povoljnog vremena neposredno pre starta sam odlučio da ću pokušati da trčim negative split, odnosno da mi druga polovina trke bude brža nego prva.

Nakon dva kilometra sam shvatio zašto su brojevi bili od debelog, plastificiranog kartona. Na startu je vetar bio jak, ali ovde je dobio na dodatnom ubrzanju. Duvao je toliko jako da se i dalje čudim kako je broj ostao na mestu i nije strgnut sa majice. Organizatori su očigledno znali šta ih čeka i pokazali su da imaju bogato iskustvo. 👍🏻

Kao i na svakoj trci, nakon 4-5 kilometara trkači su se razvukli, svako je uspostavio svoj tempo, napravile su se grupice. Pokušavao sam da budem u grupi kako bih se, koliko je moguće, sklonio od vetra, koji me je na momente nosio u stranu ili duvao u grudi. Staza je prava i brza, nastavio sam svojim tempom i polako počeo da sustižem i prestižem trkače ispred sebe. Nije mi bilo ni hladno, ni vrućina, rukavice su mi dobro došle, a jedinu smetnju mi je pravila traka za puls koju sam povremeno morao da navlačim na grudi.

Na polovini smo se okretali i vraćali nazad, istim putem. Nakon okreta vetar je postao najjači do tada. Morao sam da trčim pod uglom od 15 stepeni da bih išao pravo. Srećom to je trajalo vrlo kratko. Po planu sam ubrzao i počeo da prestižem trkače sa kojima sam se par minuta ranije mimoišao.

Negde na dvanaestom kilometru sam uzeo prvu okrepu, i to ne vodu, kao obično, već dva gutljaja Koka-kole. Do sada sam na trkama uvek izbegavao gazirano, zbog sode. Ispostavilo da to nije bila loša odluka. Trčao sam prosečnim tempom od oko 4:10 min/km. Kada je prošao 1h od početka trke počeo sam da računam za koliko bih mogao da je završim i da li je realno da bih mogao brže od 1:30h. Trčao sam stabilno i praktično do kraja trke ubrzavao. Na kraju mi je i vetar pomogao, koji je sada duvao u leđa. 21. kilometar mi je bio najbrži - tempo oko 3:55 min/km. Kroz cilj sam prošao za vreme od 1:32. Sat je pokazao polumaraton za vreme od 1:31:30 - tempo 4:20 min/km.

Bio sam jako zadovoljan kako sam trčao drugi deo trke, kako sam podneo veći napor i kako sam finiširao. Posle trke sam razmišljao da li sam mogao da trčim ispod 1:30h da vetar nije bio toliko jak na pojedinim delovima? Možda, ali nije ni naročito bitno. Kao što sam napisao, došao sam bez cilja.

Sveukupno vetar mi nije odmogao, i da sam za bolje vreme morao ranije da povećam brzinu, ili da jednostavno bolje rasporedim tempo u toku svih 21 km.

Ovakav rezultat na polumaratonu sam očekivao na kraju prethodne godine. Nije se desio tada, ali se još jednom pokazuje da rezultat dolazi uz strpljenje.

Zbog svega mi glavni utisak sa trke ipak nije toliko pominjani vetar, već dobra trka, lep dan, dobro društvo i vrlo lepa staza za trčanje.

Dragan Vukićević na polumaratonu Srebrno jezero 2021.

Nakon osveženja na cilju i presvlačenja, usledio je ručak - gulaš i točeno pivo. Još jedan poen za organizatore. 👍🏻

Na kraju, jako dobri utisci. Ostali iz grupe su takođe dobro prošli. Bilo je ličnih rekorda, mesta na pobedničkom postolju, i jedan po prvi put istrčan polumaraton! Bravo za Borisa.

Hvala organizatoru što nije otkazao trku u trenutku kada je to mogao, i kada to zaista niko ne bi mogao da mu zameri. Dok ovo pišem mnoge ulične trke su već otkazane ili je njihovo održavanje krajnje neizvesno. Zbog toga treba podržati svakog organizatora trke koji se trudi da pronađe način da trku organizuje do kraja. Tako smo i u Velikom Gradištu za jako skromno izdvajanje za startninu ipak dobili dosta.

Jedna od trka na koju se vredi vratiti.