Srećne okolnosti dovele su do toga da se trkačka 2021. završi na za to najboljem mestu, u najbolje vreme - kasna jesen, Jadransko more. Teško da može bolje za kraj godine.

Kada su prijave otvorene, a to je bilo još i pre ljubljanskog maratona, trebalo mi je 15 minuta da odlučim da ću sigurno trčati na prvom izdanju bokeškog polumaratona, stazi pored mora od Tivta do Kotora. Zvučalo je previše dobro da bih propustio prvo izdanje ovog polumaratona.

Događaj koji se održava prvi put, ali Boka zove! Toliko zanimljiva i primamljiva trka da je i moja supruga Ivana odlučila da trči trku zadovoljstva, a nešto kasnije se priključio i naš sin Uroš, tako da smo u Boki imali porodični nastup.

Dodatno zanimljivo je bilo jer je trka na moru zainteresovala mnoge Čačane, tako da su očekivanja od ove trke bila velika.

Ambicije pred trku

Ljubljana je bila glavna trka u drugom delu godine i posle uspešnog maratona osetio sam blagi pad motivacije. Ipak je ostalo dovoljno žara da nastavim sa redovnim treningom i da Bokeški ne bude samo sjajna prilika za par dana na Jadranu, već prilika za najbolju moguću trku, i dobar povod da definitivno zaokružim vrlo sadržajnu 2021.

Prvih par nedelja nakon Ljubljane su bili dobri, ali onda su se vratili stari problemi koje sam imao i pre čačanskog polumaraton i pre Ljubljane. Bolovi u zadnjoj loži. Očigledno je da sam u treningu negde pogrešio, jer se ista povreda javljala periodično, i što je još neobičnije, na obe noge, naizmenično.

Planirao sam 5 tempo treninga, uz dosta kratkih intezivnih istrčavanja i uz standardne lagane dane i treninge dužine. Od svega sam uspeo da za 5 nedelja odradim 2 tempo treninga, uz mizerno malo svega ostalog. Poslednji tempo 7 dana pre trke je bio prilično razočaravajući i bio sam svestan da ne mogu imati zapažen dan u Boki. Nakon te nedelje nisam trčao tri dana za redom, da bih jedini trening pred polazak odradio u četvrtak. Nakon toga, u subotu ujutru još jedno lagano istrčavanje tivatskim ulicama od 45 minuta. Preostalo je samo da se nadam najboljem u nedelju.

Kako god, da se ovaj tekst ne bi pretvorio u samosažaljenje, nekako sam sve prevazišao, i uglavnom pauzom i uzdržavanjem od jačih treninga uspeo da se na kraju dovodem u stanje u kome sam trčao bez ikakvih bolova.

Boka kotorska

Poslednji put sam sa porodicom Boku posetio u maju, pred turističku sezonu i glavni utisak mi je da je ovo mesto potpuno drugačije od onoga što se može videti u sred leta. Nedostatak ogromne gužve, mimoilaženja na uskoj jadranskoj magistrali i odsustvo velikih turističih kruzera daje ovom mestu potpuno drugu dinamiku. Jako mi se dopalo u maju, a obzirom da volim i jesen i zimu, a naročito trčanje u ovom periodu godine, sve je nagoveštavalo trkački hedonizam u Boki.

Visoki vrhovi zavejani snegom, uzdiguniti tik iznad uvek mirnog mora u zalivu su savršena kombinacija za sva čula. A tek za trčanje…

Vremenski uslovi

Ako je nešto moglo da poremeti savršeni događaj u najavi, potencijalno je bilo vreme. Danima pre trke sve prognoze su ukazivale da ćemo u Boki imati potop za dane vikenda. Čak je i Facebook najava organizatora imala ton koji je nagoveštavao ni malo prijatne uslove za trčanje.

Kiša nas je pratila kroz veći deo Srbije i apsolutno je neprekidno padala kroz Crnu Goru, od Mojkovca do Tivta. Isto vreme se nastavilo i u subotu pre podne, i onda kao čudo, dva sata pred početak trke zadovoljstva kiša je prestala i praktično smo do kraja boravka imali prijatno i suvo vreme. Na polasku nazad čak nas je ispratilo i sunce.

Dešavanja pre trke i startni paket

Prvo iznenađenje pri preuzimanju startnih paketa bilo je da se organizator zaista drži najavljenog protokola, tako da su kovid testovi zaista kontrolisani i skenirani. To je bilo malo iznenađenje jer čak ni Slovenci nisu bili previše strogi, ali je sve prošlo bez problema.

Startni paket sadržao je startni broj, majicu, energetski gel… Uglavnom klasičan paket koji se viđa na većini trka. Ono što je bilo drugačije je narukvica za takmičare bez koje se nije moglo u starnu zonu, i koja je bila ulaznica za ono što se čekalo nakon završetka trke u Kotoru - lutrija za takmičare.

Subotnji program je bila trka zadovoljstva na kojoj je bilo iznenađujuće malo učesnika. Verovatno je da je polumaraton bio ciljana trka za veliku većinu gostiju sa strane, a moguće je i da je loše vreme uticalo na to da neki odustanu i ne pojave se.

Ovde ću nerado pomenuti i jedinu zamerku, a to je da za takmičare na cilju trke zadovoljstva nije bila obezbeđena ni čaša vode. Apsolutno ništa za osveženje. Niko se nije onesvestio od umora ali je neobično da se napravi takav propust. Inače medalje za trku zadovoljstava su bile vrlo orginalne.

Glavna trka

Start polumaratona je bio u 12h. Sam ambijent Pina trga sa koga se startovalo je izuzetan i jedan od najboljih na kome možete biti. Stotine trkača na belom kamenu između lepih primorskih kuća i mora.

Nakon starta, 2-3 kilometra smo trčali kroz Tivat a onda izašli na jadransku magistralu i nastavili do Lepetana, Stoliva, Prčnja, Mua, pravo u Kotor i kotorski stari grad na cilj.

Da se vratim na start, i svoju trku

Već sam pomenuo da nisam imao velika očekivanja u smislu performansi i brzine. Ipak, odlično sam se osećao, bio sam odmoran i svež i nisam osećao nikakve bolove u nogama, što mi je davalo samopouzdanje da mogu da trčim dobro.

Najvažnije, vremenski uslovi su bili savršeni!

Plan je bio, kao i obično, da krenem oprezno i da u drugom delu po osećaju ubrzam. Sa sobom sam poneo jedan gel koji sam planirao da uzmem na sredni trke.

Prva dva kilometra su prošla brzo, tempo ispod 4:30 min/km. Pomislio sam da bih trebao da malo usporim ali osećaj je bio dobar. Ambijent za trčanje je odličan. Osim par okreta za 180 u samom gradu, staza je savršena. Istina, bilo je par ozbiljnih udara vetra u grudi, na pravcima pored mora.

Okrepe su bile redovne i ona koja mi je najviše trebala, na sredini trke, kada sam uzeo gel je bila postavljena tačno gde je trebalo.

Stari grad u Kotoru je savršeno mesto za završetak trke. Samo dan ranije, pri poseti Kotoru, na ulazu u grad smo gazili vodu od 30 cm, a sam ulazak je bio omogućen preko platforme visoke 50 cm, jer ceo trg je plivao pod vodom. Nekako je sve to nestalo i ulazak je prošao bez problema.

Na kraju moram biti zadovoljan rezultatom. Ovo je u datom trenutku bio maksimum i nemam sebi šta da zamerim niti imam za čim da žalim.

Ulazak u kotorski stari grad na prvom bokeškom polumaratonu

Sadržaj posle trke

Ono po čemu je ova trka do sada jedinstvena je sadržaj posle trke, lutrija i žurka na otvorenom. Sam ambijent Starog grada je idealno mesto za ovakvu predstavu, pa se zbog toga verovatno i ne može kopirati u drugim gradovima i trkama. Zato je ovo mesto posebno, a tih par sati posle uzbudljivi su koliko i sama trka.

Bokeški polumaraton ima ogroman potencijal i mislim da će trka biti sve bolja. Ogromno interesovanje od ove godine to potvrđuje. Nadam se da neće promeniti termin i da će decembar ostati rezervisan za Boku.