Dan nakon što je Kipčoge pomerio granice mogućeg i probio granicu od 2 sata na maratonskoj distanci ja sam pomerio sopstvene granice i prvi put trčao preko 21 km na zvaničnoj trci. Ispunio sam svoj cilj i pretrčao 33,8 km u Novom Sadu.

O distancama dužim od polumaratona počeo sam da razmišljam tek u toku ili pred kraj leta. U kontinuitetu sam nedeljom trčao preko 21 km i prvi put od kada trčim redovno javila se ideja o maratonu. Iznenadio sam sebe, jer prema maratonu i maratoncima i dalje osećam veliko POŠTOVANJE.

Kada sam počinjao lako sam došao do 10K pa i do prvog polumaratona, ali maraton je druga dimenzija. Vremenom sam shvatio da nije dovoljno pripremati se i šest meseci, već da je za maraton potreban kontinuitet i pre svega dosta kilometara u nogama. Tri godine aktivnog trčanja mi je trebalo da bih došao u poziciju da razmišljam o maratonu.

Pomislio sam da bi novembarska Serbian Marathon trka bila dobra prilika. Odgovara mi taj period godine i Novi Beograd. Ipak sam odustao jer sam shvatio da još uvek nisam potpuno spreman, makar za neko meni prihvatljivo vreme. Ne bih da trčim duže od četiri sata samo da bih rekao da sam maratonac. Zbog toga su novosadskih 33,8 km bili daleko realniji cilj.

Priprema za trku

Posebnih priprema nije bilo, jer sam tek na 4-5 nedelja pre trke pomislio da bih mogao da se oprobam. Sedam dana nakon čačanskog polumaratona testirao sam sebe na nedeljnom treningu - ako ne budem imao problema da pretrčim 30 km prijaviću se za Novi Sad. Do tada mi je dužinski rekord bio 25 km.

Tih 30 km sam pretrčao znatno bolje nego što sam očekivao, bez problema i kriza, ikakvih bolova, tako da je to bilo zeleno svetlo.

Prestalo vreme od 3 nedelje do trke iskoristio sam da zadržim postojeću formu. Sedam dana nakon tih 30 km trčao sam 5 puta nedeljno do nedelje kada sam pretrčao 25 km. Naredna nedelja bila je nedelja pred kragujevački polumaraton, pa je intezitet i obim treninga bio nešto slabiji. Posle Kragujevca imao sam 4 treninga u toku nedelje do odlaska u Novi Sad.

Startni paket

U paketu su osim majice i broja sa čipom bile tri Bonžite, tri čokoladice i časopis namenjen fitnesu. Ono što me je iznenadilo je da se posle trke nije moglo nešto pojesti na cilju. Bilo je izotonika, vode, obezbeđena masaža za takmičare u pasažu kod garderobe i to je bilo sve. Ne previše za 2200 din. koliko je koštao startni paket, makar poredeći sa trkama u Srbiji.

Poslednje pripreme

Pred trku nisam imao poseban cilj, osim da je uspešno završim. Prvi put sam trčao u Novom Sadu, na toj trasi i na toj dužini pa nisam znao šta da očekujem. Testiranje na 30 km tri nedelje pre toga je dobro prošlo, ali sam znao da su uslovi na trci nešto potpuno drugo i da ni vremenski uslovi neće biti prilibližno isti tom danu. Rešio sam da ne forsiram previše i da se fokusiram na to da završim trku. Tempo od oko 5:10 min/km je lagani ritam koji sam mogao da držim i po toplom danu.

Jedino što sam promenio u rutini pred trku je povećan unos ugljenih hidrata. O “carb loadu” sam do tada samo čitao i slušao, došlo je vreme da probam u praksi.

Poslednjih par dana sam večerao testenine i bio malo opušteniji što se tiče količine i vrste hrane. Kako je trka startovala tek u 11h, bilo je dovoljno vremena za bogat kalorijski doručak, a za trku sam poneo jedan energetski gel i izotonik.

Priprema pred Novi Sad 2019.

Trka

Trka je startovala sa 5 minuta zakašnjenja, u 11:05 i borba je mogla da počne. Trasa je tipična gradska, doduše lepša nego u ostalim gradovima jer Novi Sad zaista ima čime da se pohvali. Startovali smo zajedno sa maratoncima i takmičarima na 25 km. U 11:45h su startovali takmičari i na 10,5 km, štafeta, nordijsko hodanje, 6 km… Jako puno različitih kategorija, tako da smo se u nekom trenutku svi pomešali.

Par puta sam se zapitao da li trčim po dobroj trasi jer mimoilazeći se sa drugim takmičarima, nisam viđao takmičare na 33,8 km. Mi smo imali svetlo plave brojeve, maratonci žute, 25k bordo itd. Svi su trčali iste krugove, mali, srednji ili veliki ali se njihov broj razlikovao. Uglavnom, dobra prilika da se zbunite ako niste koncetrisani i produžite sa grupom kojoj ne pripadate.

Saobraćaj je bio delimično zatvoren, bilo je prolazaka vozila, pešaka, trotineta… ali ništa značajno i ometajuće.

Možda je nedostajalo malo više organizovane podrške, ili sam još uvek pod utiskom sa kragujevačkog polumaratona. Na jednoj stanici je bilo muzike sa razglasa, a za tamburaše ćemo ipak morati u kafanu, ili makar na trku u Apatin.

Trka je za mene odmicala dobro, prolazili su kilometri i sve je teklo po planu. Na 16. kilometru sam uzeo pola mere gela. Izotonik sam pio po malo i po potrebi.

Negde oko 19. kilometra, obišao sam par koji je trčao istu deonicu kao ja i nakon toga ostao sam usamljen na stazi, odnosno pored mene nije bilo drugih takmičara sa plavim brojevima.

Prošao je i 21. kilometar. Sada je na trasi bilo upadljivo manje trkača. Gotovo niko ispred mene, na 10k su završili, jedino sam viđao zaostale takmičare na 25k i maratonce. Par puta sam pitao volontere da li sam na dobroj trasi. Poslednje što mi je trebalo u tom trenutku je pogrešno skretanje. Na sreću, za tako nešto su šanse bile male. Volonteri i sudije su bili raspoređeni baš gde je trebalo.

Tempo po kilometrima.

Na 26. kilometru sam pojeo ostatak gela i ispraznio flašicu izotonika. Ostatak trke ću koristiti okrepu na samoj stazi. I dalje sam dobro trčao i preticao maratonce i sporije takmičare ispred sebe. Tada sam počeo da računam koliko će mi vremena do kraja trke biti potrebno i na koje vreme ću moći da računam. Očekivao sam da ću završiti trku za 2:50 -2:55h.

Ipak, na 28. kilometru sam polako počeo da usporavam i iako sam se dobro osećao postajalo je sve teže održavati ritam. Nisam se osećao loše, jednostavno, uz svu volju nisam uspeo da ubrzam i održim isti tempo do kraja.

Shvatio sam zašto se kaže da maratonska trka počinje na 30. kilometru!

Tempo po kilometrima.

Tada počinje psihološka borba. Ubediti sebe da možeš i moraš iako ti telo daje signale da staneš, da je bilo dosta. Održavao sam tempo koji mogu da podnesem, razmišljajući o maratoncima i o tome da oni moraju da pretrče još jedan krug.

Da li sam “udario u zid” ili još uvek nisam spreman za više, svejedno, poslednja 4 km su mi bila najslabija.

Na kraju sam uspeo da trku završim ispod 3h, što je bilo dovoljno za 7. mesto među muškarcima ili 8. mesto ukupno od oko 40 takmičara i takmičarki.

Utisci posle trke

Imam više razloga za zadovoljstvo i nijedan razlog da budem nezadovoljan nakon Novog Sada. Ova trka je za mene bila odlična škola i test trenutnih sposobnosti.

Shvatio sam da mi je za maraton potrebno još vremena i kilometara u nogama, verovatno i neki kilogram manje. Znam da imam maratonsku dužinu i sada, ali želim da sve uradim kako treba i okušam se verovatno na jesen 2020.🤞🏼

Iako ne mislim da sam napravio grešku, narednog puta na sličnoj distanci ili celom maratonu ću verovatno pokušati sa dva gela ili nekom drugom vrstom kalorija, koje ću početi da konzumiram ranije.

Ono što me posebno, zapravo najviše, raduje je što nisam imao problema sa velikom vrućinom i teškim uslovima za trčanje. Konačno sam to prevazišao i nakon trke se ne žalim na temperaturu, iako su 28°C i dan bez oblaka i vetra teški uslovi, naročito za distance preko polumaratona.