Kragujevački polumaraton mi je geografski najbliži događaj, naravno posle čačanskog polumaratona koji se ove 2019. održao po prvi put, pa mi je odlazak i učešće gotovo kao da sam kod kuće. Prijavio sam se po drugi put. Prošlogodišnji pamtim po svom potpunom raspadu u poslednjem krugu. Rezultatski, ovaj je bio mnogo bolji.

Organizacija

Moram priznati da sam prošle godine, kada sam se prijavio po prvi put očekivao više. Kragujevac je jedan od najvećih gradova u Srbiji, sa velikim brojem rekreativaca i očekivao sam da je po posećenosti i organizaciji mnogo bolji od trka u manjim gradovima. Ipak, ovo je mlad, relativno novi događaj i možda su moja očekivanja bila nerealna.

Polumaraton se održava u, za trčanje najboljem delu godine, vrhuncu sezone, ali i najizazovnijem za organizatore. Ove godine, isti dan su održane trke u Zrenjaninu i Skoplju kao i župska vinska trka. Sedam dana kasnije su novosadski maraton, svilajnački polumaraton, Zagreb… Verujem da ovako bogata ponuda utiče na mnoge da se fokusiraju na neki drugi događaj i preskoče Kragujevac.

Startni paket

Startni paket je drugačiji nego na svim drugim događajima na kojima sam učestvovao jer zapravo startni paket ne postoji. Sve se pakuje na licu mesta - majica, startni broj i čip, ili je ispravnije reći uređaj za merenje vremena, koji se dobija odvojeno i vezuje oko noge.👇🏻

7. kragujevacki polumaraton

Sve zajedno nije ni u plastičnoj kesi, nego vam samo daju sve posebno u ruke. Nema vode, voća, čokoladica, promotivnih flajera, poklona… Jednostavno to je to.

Pretpostavljam da mnogima ovo smeta i da očekuju mnogo više, ali meni iskreno ne. Primetim ako je startni paket naročito bogatiji nego ostali, kao što je u Kruševcu, ali sadržaj mi nije preterano važan. Da napomenem da je prošlogodišnju prilično jeftinu pamučnu, sada zamenila solidna aktivna majica.

Trasa

Trasa u Kragujevcu je jedna od boljih na kojima sam bio. Široke ulice, potpuno zatvorene za saobraćaj, ravna staza, lako za obilaženje na startu. Da nema jednog oštrog zaokreta od 180°, koji malo razbija ritam, jer je potrebno usitniti korak i zaobići čunj, rekao bih da je najbolja staza na kojoj sam trčao. Bile tri okrepne stanice sa vodom, a na poslednjoj, pred sam cilj je bilo i voća (banane i pomorandže).

Ono što je dobro je što se trči potpuno izolovano od saobraćaja. Nema nervoznih vozača koji čekaju, rasprava vozača i pešaka sa policijom i slično. Nekako se to primećuje u odnosu na ostale gradove.

Sadržaj pored staze

Podrška publike je na nivou ostalih gradova. Najviše ljudi je koncetrisano oko samog starta/cilja u centru grada, pa je podrška na tim mestima i najglasnija.

Ali… ne može se porediti sa živom muzikom i atmosferom koju je stvarao rok bend kod hale Jezero. Dobro ozvučenje i vrhunska muzika. Momci se nisu štedeli.

Foto: Slavoljub Radojevic

Prolazak pored te stanice je bio jedan od najboljih momenata od kada trčim. Oseti se neverovatna energija.

Sledeće mesto sa živom muzičkom podrškom je okretnica “Kod krsta”. Tu je bio DJ i violinista. Takođe vrhunski zvuk i velika podrška trkačima. 👏🏻

Foto: Facebook | kragujevački polumaraton

U toku trčanja sam pomislio da ove dve stanice sa muzičkom podrškom, makar meni, vrede više i veći su mi utisak nego skuplji startni paket, vaučeri, promocije i bilo šta drugo. Savršeno! 👍🏻

Trka

Vremenski uslovi su mi išli u prilog, maksimalna dnevna temepratura je bila oko 15°C, bez sunca i kiše, povremeno uz malo jači vetar.

Ova trka mi je bila uvertira za novosadski maraton, odnosno trku na 33 km, što je za mene novi, nepoznat teren i značajno ozbiljnija dužina. Kragujevac mi je dobro došao kao nedeljni trening.

Proteklih nedelja sam dobro trčao, posle Čačka imao sam jedan nedeljni trening dužine od 30km, posle sedam dana jedan od 25km, koje sam pretrčao za 2h, pa sam znao da bih ako mi vremenski uslovi budu odgovarali, mogao da imam dobar dan u Kragujevcu. Plan pre trke je bio da trčim ispod 1:40h.

Kako nije bila velika gužva na startu nije bilo problema zaobići sporije trkače i posle nekih 300-400 m uhvatio sam dobar ritam, i praktično ubrzavao do kraja trke. Bio sam prilično oprezan, iako sam osećao da mogu jače, suzdržavao sam se da ubrzam, najviše zbog straha da se ne slomim u drugom delu trke.

Trka je odmicala, osećao sam se dobro, i nakon 12-13 km shvatio sam da neću imati problem da trčim brže od 1:40h i da ako sve bude u redu do početka četvrtog kruga mogu još više da ubrzam. Tako je i bilo i poslednjih 5-6 km sam ubrzavao kilometar za kilometrom da bi na kraju moj najbrži kilometar bio upravo 21. Situacija koja mi definitvno uliva samopouzdanje pred 33km u Novom Sadu.

Na kraju moram biti zadovoljan. 26. mesto ukupno i najbolji rezultat na polumaratonima ove godine. Nakon trke sam pomislio da sam možda trebao da ubrzam i ranije, ali kako nisam došao sa posebnim ciljem, ne smem biti neskroman.