Na radost ljubitelja trčanja, rekreatiavaca i takmičara, u našem gradu je 15. septembra 2019. po prvi put organizovan polumaraton, zajedno sa trkama na 10K i 5K, kao i trka đaka prvaka i osoba sa invaliditetom.

Čačak se upisao na mapu gradova koji imaju svoju uličnu trku.

Prošle 2018. godine smo imali generalnu probu na TrkaČa - trci na 5km i 10km, koji je bio dobro organizovan događaj i prva ulična trka posle 28 godina u Čačku. Za taj događaj sam se pripremao sa namerom da istrčim svoj najbolji rezultat na 10K. Ispostavilo se da je najbolji rezultat došao sedam dana ranije na trci We Fly Belgrade i da sedam dana kasnije u Čačku nisam bio na istom nivou.

TrkaČa je očigledno bila dragoceno iskustvo jer neke organizacione greške nisu ponovljene godinu dana kasnije na prvoj polumaratonskoj trci.

Moja jedina ozbiljnija kritika te 2018. godine bila je što staza nije adekvatno izmerena, pa smo trčali nešto manje od 10 kilometara. Ako bih morao da navedem još nešto, to bi bilo merenje vremena. Naime, nije bilo čipova na brojevima.

Čačak je tog dana prošao generalnu probu u organizaciji. Organizator je najavio prvi polumaraton godinu dana kasnije i svoje obećanje ispunio.

I bi trka

Za start se prijavilo oko 700 takmičara, što je broj trkača, manje ili više, koji se pojavljuju na trkama ovog tipa u gradovima sličnim Čačku. Činjenica da je u pitanju prva trka u Čačku verovatno je doprinela da dođe nešto veći broj ljudi nego što su organizatori mogli da očekuju.

Za razliku od prošle godine kada je trka startovala u 11h, ova je pomerena za jedan sat ranije - na 10h, očigledno zbog više temperature u tom delu godine.

Desetak dana pred trku, vremenska prognoza za taj dan je obećavala - maksimalna dnevna oko 18°C, uz oblake ali ne i kišu. Međutim, kako se trka približavala tako se menjala i prognoza, temperatura na najavi je rasla dok na kraju nije postalo jasno da ćemo imati letnji dan sa temperaturom od 30°C. To je donekle promenilo moje planove, i posle iskustva iz Valjeva rešio sam da istrčim laganu trku za 1:45. Poslednja dva meseca nedeljom trčim između 20 i 25km i znam da mi sama dužina nije problem i da mogu bez većih problema i ispod 1:40, ali moji nedeljni treninzi su uvek u ranim jutarnjim časovima.

Staza je bila dobro obeležena, prohodna, osim jednog, nije bilo oštrih “U” zaokreta i promena pravca. Bez uspona, potpuno ravna. U jednom kratkom delu se moglo trčati u hladu drveća i okolnih zgrada, što nije bilo od prevelike koristi.

Za polumaratonce predviđena su četiri kruga, za 10K dva kruga itd. Dakle ono što je postalo standardno za manje gradove. Iako mi nije problem da na atletskoj stazi pretrčim 60 krugova, na gradskim trkama mi ovo trčanje u krug naročito ne prija. Da li su u pitanju dva, tri ili četiri kruga, svejedno. Ipak, razumem da taj luksuz da se ne trči u krug ima valjda samo Beograd. U manjim gradovima bi sličan pokušaj organizacije staze bukvalno blokirao ceo grad.

Publika na trasi je bila koncetrisana uglavnom oko centra grada gde su bili start i cilj, gde je bilo dobro navijanje i bodrenje. Na ostalim delovima trase je bilo prilično gluvo uz pojedine zvuke bodrenja okolnih prolaznika, rodbine i prijatelja.

Moj utisak je da ni običnom svetu u gradu blokada ulica nije preteško pala i da je bilo moguće lako pronaći alternativne pravce. Nisam bio svedok nervoze ili negodovanja sugrađana na malo duže čekanje ili zadržavanje od strane policije.

Koliko se sećam na stazi su bile dve okrepne stanice sa vodom i voćem, što je meni bilo dovoljno. Na cilju je bilo sitnih kolača, sendviča, voća i dovoljno vode. Pročitao sam komentare da je bilo i piva, ali ja ga nisam video.

Dizajn medalja rekao bih klasičan. Nije najlepša medalja koju sam dobio, mada mi to i nije naročito bitno.

Odličan detalj su bili stolovi za masažu, na 20 metara od ciljne linije, na samom trgu. 👍🏻

Moja trka

Ne znam šta bih napisao ovde, osim da se u korak desilo ono što sam i očekivao. Prilagodio sam se vremenskim uslovima i istrčao ono što sam planirao - lakšu trku.

Imao sam malih problema sa satom na samom startu. Mučio se da uhvati GPS signal, pa je prvih 200-300 m pokazivao tempo koji nije realan, zbog toga na Stravi i ne pokazuje celih 21.1 km.

Od početka do kraja držao sam tempo od oko 5min/km. Na kraju sam ubrzao da bih prestigao dva takmičara ispred sebe i pritom osetio grčeve u listovima, što mi se nikada ne dešava. To bi bila jedina novina koju sam iskusio vezana za svoj nastup. Možda mi je nedostajalo malo magnezijuma u samom finišu. Sa ove vremenske distance, verovatno mi i jedan energetski gel ne bi škodio pre poslednjeg kruga.

Zadovoljan sam nastupom u svom gradu. Imao sam podršku porodice tokom cele trke i bodrenja poznanika i prijatelja duž trase. Završio sam kao 56. ukupno od 246 učesnika ili 23. u svojoj kategoriji 30-39.

Šta može bolje?

Verovatno sam subjektivan, ali sama organizacija je bila odlična. Kao što sam napisao, u odnosu na prethodnu godinu pomak na bolje je vidljiv. Ono što su bile moje zamerke prošle godine, na ovoj trci je ispravljeno. Sve je bilo kako bi i trebalo da bude.

Čestitke i pohvala za organizatore. 👍🏻

Ima li mesta za napredak?

Uvek, naravno, ali moj utisak je da se od 1300 dinara, koliko je koštala kotizacija za takmičare izvukao maksimum.

Nedostajao je izotonik ili magnezijum na okrepnim stanicama u poslednjem krugu. To je nešto na šta su mnogi navikli a naročito je značajno kada su teški vremenski uslovi.

Ako ću da cepidlačim, drugi nedostatak bi bila još neka organizovana podrška duž same staze. Muzika, bubnjari, navijači… U Kruševcu je jedan biciklista sa bluetooth zvučnikom na rancu neprekidno kružio zajedno sa trkačima i to mi je bilo zanimljivo rešenje.

Startni paket nije bio naročito bogat. Aktivna majica, limenka energetskog pića uz startni broj sa čipom i promotivni materijal. Naizgled siromašan startni paket, ali u lepom, zanimljivom pakovanju na koje je većina pozitivno reagovala. Da smo isto dobili u plastičnoj kesi, verovatno bi utisak bio drugačiji.

1. čačanski polumaraton, startni paket

Sledeća zamerka su fotografije, odnosno mislim da je trebalo organizovati više fotografa duž staze. Utisak je da zapravo nije ni bilo organizovanog fotografisanja takmičara.

Trkači su sve izbirljiviji, trka je sve više i ponuda je velika, neke trke će nestati ako se ne prilagode i ne ponude nešto više.

Ubuduće mislim da ima prostora za vaučer za ručak, ili recimo kupon za besplatni prevoz na vrh Kablara ili krstarenje ovčarsko-kablarskom klisurom. To je realno najatraktvinije što ovaj grad može da pruži gostima sa strane u ovom periodu godine.

Još jednom hvala organizatorima - Udruženju Čačana u Čačku i atletskom klubu ČAAK na odličnoj organizaciji i trudu uloženom da sve prođe u najboljem redu i da se obezbede najbolji mogući uslovi za sve takmičare. Sve to su uspeli uz minimalna sredstva, praktično bez finansijske pomoći grada, i uz ogroman lični napor i angažovanje! Nadam se da će nastaviti da unapređuju ovu trku kako bi bila još bolja i opstala u budućnosti. Početak obećava.