Uz mnogo prepreka i neizvesnosti u Čačku je 27.9.2020. održan II čačanski polumaraton i prvenstvo Srbije u polumaratonu.

Posle otkazivanja beogradskog maratona u aprilu i velikog broja uličnih trka u drugim gradovima, i generalno zbog toga kako se situacija sa COVID-19 odvijala zaista nisam mogao da pretpostavim da će ove godine biti organizovanih trka.

Organizatori - atletski klub ČAAK, zaista nisu odustajali i na kraju su uz ogroman napor uspeli da dobiju sve dozvole i na bezbedan način organizuju ovaj događaj.

Mi trkači smo dobili priliku da konačno učestvujemo na nekoj trci.

Beogradski maraton je zbog svog obima, i po drugi put ove godine definitivno otkazan ali postoje najave za još neke gradske ulične trke, što znači da ih je iskustvo iz Čačka verovatno ohrabrilo da ne odustanu od organizacije svojih događaja.

Organizacija trke

Organizator se potrudio da se trka održi na najbolji mogući način i zaista, utisak je da je tog dana u Čačku bila odlična trka i praznik trčanja.

Zbog situacije sa virusom broj takmičara je bio ograničen, ali i pored toga vidan je napredak u interesovanju u odnosu na prošlu godinu.

Iako je organizacija bila trostruko teža i zahtevnija nego u normalnim okolnostima, nemam utisak da je nešto propušteno da se uradi i razloga za kritike zaista nema. Svi prošlogodišnji nedostaci su ispravljeni i zaista je napravljen napredak u odnosu na I čačanski polumaraton.

Startni paket je bio dobar, u orginalnom pakovanju, medalja mnogo bolja nego prošle godine. Okrepa na stazi zadovoljavajuća, okrepa posle trke odlična.

Moja trka

S obzirom da sam bio svestan da od Beograda i maratona verovatno nema ništa, druga polovina avgusta i septembar su protekli u nešto manjem obimu treninga i nešto lošijoj motivaciji.

Tri nedelje pre polumaratona imao sam vrlo dobar test na 10K na treningu i potajno sam očekivao rezultat koji je napredak u odnosu na prethodnu godinu i koji me približava vremenu od 1:30 h.

To sam delimično i uspeo i moram reći da sam zadovoljan svojom trkom. Na kraju vreme po GPS-u 1:34:30. Pišem po GPS-u, a ne po zvaničnom satu jer se ispostavilo da je prilikom sertifikacije staze napravljena greška i da je staza bila nešto duža nego što je trebalo. Zbog toga kao zvanično vreme uzimam ono koje je pokazao moj Polar.

U toku trke nisam pratio brzinu niti pređeni put, već vreme i broj otkucaja. Ovo je za mene nova situacija, jer je ovo bila moja prva trka ove godine i nisam bio siguran kakvu taktiku da odaberem sa obzirom na način treniranja u prethodnih 10 meseci koji je podrazumevao uglavnom jako sporo trčanje. Najduža duža deonica koju sam trčao brže bio je test na 10K, a pre toga 30K čak u junu.

Kako nisam pratio dužinu i brzinu do prolaska kroz cilj nisam bio svestan da je staza bila duža. Da jesam, siguran sam da bih drugačije trčao u poslednjem krugu i da bih bolje finiširao na 21. umesto na 22. kilometru. To bi verovatno značilo vreme bolje za 1:30 - 2:00 minuta, što bi bilo moje očekivano i priželjkivano vreme. Svejedno, ne žalim previše jer sam siguran da će se to uskoro desiti.

Nedostajalo mi je i malo sreće, jer sam od 10. kilometra gotovo do kraja, trčao usamljen, što za mene nije naročit problem, ali sam imao utisak da bih bio bolji da sam imao nekog da jurim. Ili da je mene neko jurio… jednostavno nikoga nije bilo u blizini.